Aljoša
Nikolić

Aljoša Nikolić (Split, 14.01.1948. – Dubrovnik, 17.07.2010.) bio je ronilački instruktor, istraživač morskih dubina, inovator i pukovnik Hrvatske vojske, suosnivač te ratni zapovjednik Odreda naoružanih brodova Dubrovnik. Njegova uloga u pripremama obrane i održavanju pomorske veze opkoljenoga grada posebno je obilježila dubrovačku ratnu 1991. godinu.

RONILAČKA KARIJERA
Ronjenjem se počeo baviti krajem šezdesetih godina u splitskom Podvodno istraživačkom klubu Mornar, gdje je djelovao kao instruktor i stekao velik ugled. Sredinom sedamdesetih preselio se u Dubrovnik i u Ronilačkom klubu Dubrovnik obučavao generacije ronilaca. Bio je među pet legendi sportskog društva Mornar.

Početkom osamdesetih teško je stradao u eksploziji ronilačke boce s komprimiranim zrakom. Izgubio je jednu nogu, dok mu je druga bila teško ozlijeđena. Nakon dugoga oporavka nastavio je roniti i raditi na ronilačkoj opremi.

PRIPREME OBRANE I RATNA 1991.
Kao dragovoljac Domovinskoga rata djelovao je od ožujka 1991. U ljeto te godine pokrenuo je vađenje zaostalih podmorskih mina radi pribavljanja eksploziva za obranu. S Miljenkom Bratošem i Rudijem Butkovićem sudjelovao je u osnivanju Odreda naoružanih brodova, čijim se danom smatra 23.09.1991., kada je zaplovio prvi naoružani brod Sveti Vlaho.

Tijekom jeseni 1991. Odred je pod njegovim zapovjedništvom održavao pomorske veze prema Elafitima i Pelješcu. Prevozio je branitelje, ranjenike i civile te dopremao opskrbu pod neprijateljskom blokadom. Do sredine listopada razvio je flotilu od sedam brzih brodova, tehničku i radarsku službu; od sredine studenoga u postrojbi su djelovali mineri i diverzanti. Nikolić je zapovijedao do prestanka djelovanja Odreda krajem 1992.

Njegovo izravno svjedočenje objavljeno je u Slobodnoj Dalmaciji 13.01.1995. U članku Mije Jerčić predstavljen je kao kapetan korvete i ratni zapovjednik ONB-a. Opisao je kako je do 15.10.1991. uspostavljena organizacija koja je obuhvaćala prijevoz tereta, logističku bazu, radar, veze, tehničku službu i brodoremont u Mokošici. Posebno je istaknuo pomoć Miljenka Bratoša. Tekst je važan kao njegovo osobno svjedočenje o organizaciji obrane, dok polemičke ocjene treba čitati u kontekstu rasprave o prikazu postrojbe u dokumentarcu.

Džemila Bukovica je opisala da mu je uoči napada na Dubrovnik prevodila stručnu knjigu o eksplozivu. Prema njezinu sjećanju, početak napada 01.10.1991. dočekala je nakon noćnog rada na prijevodu. Time je ostavila osobno svjedočanstvo o njegovim pripremama prije opće agresije.

POSLIJERATNI RAD I INOVACIJE
Nakon rata nastavio je istraživati mogućnosti tehničkog ronjenja. U Vjesniku je 02.05.2004. predstavljen njegov aparat poluzatvorenoga kruga disanja, opisan kao prvi hrvatski aparat za tehničko ronjenje na velikim dubinama. Omogućavao je ručnu izmjenu i doziranje plinskih mješavina prema dubini te imao rezervnu sigurnosnu bocu. U razvoju su mu pomagali Darko Katić i tvrtka RedTech Nevena Lukasa.

PRIZNANJA I SJEĆANJE
Odred je dobio Plavu vrpcu Vjesnika za 1992. godinu. Nikolić je prije smrti Muzeju Domovinskoga rata Dubrovnik darovao priznanje, skulpturu Galeb i ratnu zastavu postrojbe. Red Nikole Šubića Zrinskog dodijeljen je Odredu kao postrojbi.

Nakon duge i teške bolesti srca preminuo je 17.07.2010. u Dubrovniku. Pokopan je na gradskom groblju Boninovo. Na komemoraciji su se od njega oprostili suborci, predstavnici Grada i ronilačkoga kluba Mornar. Grad Dubrovnik 2024. posmrtno mu je dodijelio Nagradu za životno djelo.

OBITELJ
Imao je sina Aljošu Nikolića. U javnom sjećanju Džemile Bukovice spominje se i unuk Aljoša, supruga te sestra blizanka. Imena supruge i sestre u tom izvoru nisu navedena.