Blago
Zadro

Blago Zadro (Donji Mamići, župa Ledinac kraj Gruda, 31. ožujka 1944. – Borovo naselje, Vukovar, 16. listopada 1991.) bio je hrvatski branitelj, zapovjednik obrane Borova naselja i 3. bojne 204. vukovarske brigade. Jedna je od najprepoznatljivijih osoba obrane Vukovara u Domovinskom ratu. Posmrtno je promaknut u čin general-bojnika.

S obitelji se 1954. doselio u Borovo naselje, gdje je odrastao, školovao se i zaposlio u kombinatu Borovo. Sa suprugom Katicom, rođenom Soldo, imao je trojicu sinova: Roberta, Tomislava i Josipa. Prije rata živio je radničkim i obiteljskim životom, a u vrijeme demokratskih promjena 1990. uključio se u političko djelovanje. Bio je jedan od osnivača HDZ-a na vukovarskom području i dopredsjednik njegove općinske organizacije.

Tijekom 1991. sudjelovao je u organiziranju obrane Borova naselja. Iako nije imao formalnu vojnu izobrazbu, istaknuo se organizacijskim sposobnostima, odlučnošću i autoritetom među braniteljima. Kao zapovjednik osobno je sudjelovao u borbenim djelovanjima te povezivao i usmjeravao obrambene položaje na području Borova naselja.

Posebno je poznata njegova uloga u obrani Trpinjske ceste, jednoga od glavnih pravaca napada na Vukovar. Branitelji pod njegovim zapovjedništvom zaustavljali su prodore JNA i srpskih paravojnih snaga te uništili desetke tenkova i drugih oklopnih vozila. Zbog tih je borbi Trpinjska cesta ostala poznata kao „groblje tenkova”. U obrani Vukovara sudjelovali su i njegovi sinovi Robert i Tomislav; Robert je zapovijedao Turbo vodom.

Zadro je poginuo 16. listopada 1991. u borbenoj akciji u Kupskoj ulici u Borovu naselju, nedaleko od Trpinjske ceste i željezničke pruge. Imao je 47 godina. Njegova je smrt bila težak udarac obrani grada i moralu suboraca, među kojima je uživao veliko povjerenje.

Njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 1998., a 16. listopada iste godine pokopan je na vukovarskom Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata. Ondje, u Aleji hrvatskih branitelja, počiva zajedno sa sinom Robertom, koji je poginuo 1992. u borbama na Kupresu.

U hrvatskoj javnosti ostao je zapamćen kao simbol hrabrosti, osobne odgovornosti i požrtvovnosti u obrani Vukovara. Njegovo ime od 1995. nosi Zapovjedno-stožerna škola Hrvatskog vojnog učilišta, a obljetnica njegove pogibije obilježava se 16. listopada. U Dubrovniku mu se počast odavala i paljenjem svijeća uz mural u Ulici od izvora u Mokošici, o čemu Tezoro čuva redakcijsku najavu iz 2017. godine.