Preskoči na sadržaj

Matko Soče

Poginuli hrvatski branitelj · bojnik

Dubrovački branitelj iz Rožata. Kao student dragovoljno se uključio u obranu Dubrovnika, a tijekom opsade pridružio se Odredu naoružanih brodova Dubrovnik.

Datum rođenja
3. 10. 1968.
Mjesto rođenja
Dubrovnik
Otac
Viktor
Majka
Miljana
Datum stradanja prema spomenici
16. 1. 1993.
Mjesto stradanja
Rožat
Matko Soče
Foto: Spomenica „Vječni kao domovina“

Životopis

Matko Soče rođen je 3. listopada 1968. u Dubrovniku. Roditelji su mu bili Viktor i Miljana. Živio je u Rožatu, bio je oženjen Anitom i otac Zrinke i Marina. Studirao je na Fakultetu za turizam i vanjsku trgovinu.

U obranu Hrvatske dragovoljno se uključio 14. rujna 1991. U studenome 1991., tijekom napada na Rijeku dubrovačku, s Ivom Bačićem i Đurom Ragužem Kanaderom izvukao je gliser iz marine u Rožatu. U Gruž su stigli 12. studenoga. Ondje im je Vido Bogdanović predložio da se s gliserom pridruže Odredu naoružanih brodova Dubrovnik. Posade Odreda za vrijeme pomorske blokade održavale su vezu s opkoljenim gradom, prevozile ranjenike, civile i branitelje te dopremale hranu i lijekove. Na prvoj obljetnici Odreda 1992. Soče je promaknut u čin pričuvnog zastavnika.

Poginuo je nesretnim slučajem 16. siječnja 1993. u Rožatu, u dobi od 24 godine. U rujnu iste godine, na drugu obljetnicu Odreda, u samostanskoj crkvi u Rožatu služena je misa za njega i poginule suborce Gorana Gojkovića i Đuru Raguža Kanadera.

U veljači 2002. na ulazu u grušku luku postavljen je obnovljeni gliser „Sveti Vlaho”, prvi brod Odreda. Otkrili su ga Matkov sin Marin Soče i Mercedes Bratoš, majka poginulog branitelja Miljenka Bratoša. Godine 2006., na petnaestu obljetnicu osnutka Hrvatske ratne mornarice u Dubrovniku i dolaska konvoja „Libertas”, Matkovoj su obitelji uručene zahvalnica i medalja Grada Dubrovnika.

Narodnost prema spomenici
Hrvat
Mjesto ukopa
Mjesno groblje u Rožatu
Odlikovanja
Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana i Spomenica Domovinskog rata

Prema spomenici poginulim dubrovačkim braniteljima „Vječni kao domovina“.

Pojedinosti o djelovanju Odreda i kasnijim obljetnicama preuzete su iz životopisa Matka Soče u zbirci Ljudi Dubrovnika.