Matko Soče
Poginuli hrvatski branitelj · bojnik
Dubrovački branitelj iz Rožata. Kao student dragovoljno se uključio u obranu Dubrovnika, a tijekom opsade pridružio se Odredu naoružanih brodova Dubrovnik.
- Datum rođenja
- 3. 10. 1968.
- Mjesto rođenja
- Dubrovnik
- Otac
- Viktor
- Majka
- Miljana
- Datum stradanja prema spomenici
- 16. 1. 1993.
- Mjesto stradanja
- Rožat
Životopis
Matko Soče rođen je 3. listopada 1968. u Dubrovniku. Roditelji su mu bili Viktor i Miljana. Živio je u Rožatu, bio je oženjen Anitom i otac Zrinke i Marina. Studirao je na Fakultetu za turizam i vanjsku trgovinu.
U obranu Hrvatske dragovoljno se uključio 14. rujna 1991. U studenome 1991., tijekom napada na Rijeku dubrovačku, s Ivom Bačićem i Đurom Ragužem Kanaderom izvukao je gliser iz marine u Rožatu. U Gruž su stigli 12. studenoga. Ondje im je Vido Bogdanović predložio da se s gliserom pridruže Odredu naoružanih brodova Dubrovnik. Posade Odreda za vrijeme pomorske blokade održavale su vezu s opkoljenim gradom, prevozile ranjenike, civile i branitelje te dopremale hranu i lijekove. Na prvoj obljetnici Odreda 1992. Soče je promaknut u čin pričuvnog zastavnika.
Poginuo je nesretnim slučajem 16. siječnja 1993. u Rožatu, u dobi od 24 godine. U rujnu iste godine, na drugu obljetnicu Odreda, u samostanskoj crkvi u Rožatu služena je misa za njega i poginule suborce Gorana Gojkovića i Đuru Raguža Kanadera.
U veljači 2002. na ulazu u grušku luku postavljen je obnovljeni gliser „Sveti Vlaho”, prvi brod Odreda. Otkrili su ga Matkov sin Marin Soče i Mercedes Bratoš, majka poginulog branitelja Miljenka Bratoša. Godine 2006., na petnaestu obljetnicu osnutka Hrvatske ratne mornarice u Dubrovniku i dolaska konvoja „Libertas”, Matkovoj su obitelji uručene zahvalnica i medalja Grada Dubrovnika.
- Narodnost prema spomenici
- Hrvat
- Mjesto ukopa
- Mjesno groblje u Rožatu
- Odlikovanja
- Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana i Spomenica Domovinskog rata
Prema spomenici poginulim dubrovačkim braniteljima „Vječni kao domovina“.
Pojedinosti o djelovanju Odreda i kasnijim obljetnicama preuzete su iz životopisa Matka Soče u zbirci Ljudi Dubrovnika.