Preskoči na sadržaj

Miljenko Bratoš

Datum rođenja
11. 12. 1947.
Mjesto rođenja
Dubrovnik
Otac
Antun
Majka
Mercedes Bratoš rođ. Buratović
Datum stradanja prema knjizi
25. 10. 1991.
Mjesto stradanja
Dubrovnik
Status prema knjizi „Zagonetka pobjede”
SSNO
Miljenko Bratoš

Životopis

Miljenko Bratoš (Dubrovnik, 11. prosinca 1947. – Dubrovnik, 25. listopada 1991.) bio je hrvatski pomorac, domoljub i jedan od ključnih organizatora priprema obrane Dubrovnika uoči i tijekom početka Domovinskog rata. Diplomirao je na Višoj pomorskoj školi u Dubrovniku, brodostrojarski smjer, položio je ispit za strojara I. klase. Pomorski je rad obnašao na brodovima pulskog Uljanika. U vrijeme neposredno prije agresije obnašao je dužnost sekretara Sekretarijata za narodnu obranu Općine Dubrovnik, bio je član Izvršnog vijeća te član Kriznog štaba Općine Dubrovnik. Rođen je unutar dubrovačkih zidina, na Pelinama. Obitelj je kasnije živjela u Lapadu i na Montovjerni, ali je Grad ostao središnje mjesto njegova identiteta i života. Kao pomorac godinama je plovio na stranim brodovima i radio kao kapo makine. Jedno je vrijeme proveo i u Južnoj Africi. Bio je izrazito načitan, dobro je govorio engleski, pratio stranu literaturu i kontinuirano se stručno i osobno usavršavao. Bio je oženjen Marinom, sestrom njegova dugogodišnjeg prijatelja i kasnijeg suradnika Marina Krile, s kojom je imao dvoje djece, Hrvoja i Maru Bratoš. Obitelj mu je bila iznimno važna. Nakon višemjesečnih plovidbi vrijeme je najradije provodio sa suprugom i djecom, na moru, u prirodi i u Dubrovniku. Posebno je volio Srđ i Dubrovačko primorje, gdje je s djecom i prijateljima još početkom osamdesetih sadio čemprese i borove. Na mjesto sekretara za narodnu obranu došao je na poziv tadašnjeg predsjednika Izvršnog vijeća Željka Šikića. Već krajem siječnja 1991. osnovao je Stožer za obrambene pripreme dubrovačkog područja, zajedno s Aljošom Nikolićem, Rudijem Butkovićem, Jadranom Delašom i Marinom Krilom. U vrijeme kada je u dijelu javnosti i političkog vodstva prevladavalo uvjerenje da Dubrovnik neće biti napadnut, Bratoš je smatrao da se Grad mora pripremiti za najgori mogući scenarij. Pod njegovim vodstvom i na njegovu inicijativu intenzivno su razvijani sustav radio-veza i Centar za obavješćivanje, organizirane motrilačke postaje, osnivane pješačke i dragovoljačke postrojbe, jačana Civilna zaštita, pripremana mobilizacija i nabavljano oružje i streljivo. Istodobno su stvarane zalihe hrane, vode, krvi i goriva, uređivana skloništa te nabavljani agregati. Njegovom su zaslugom nabavljena i dva satelitska telefonska sustava zahvaljujući kojima Dubrovnik ni nakon uništenja klasičnih telekomunikacijskih veza nije ostao odsječen od Zagreba i svijeta. Bratoš je imao ključnu ulogu i u osnivanju prve dubrovačke djelatne postrojbe Zbora narodne garde. Tijekom svibnja 1991. okupio je oko 70 dragovoljaca, a 1. lipnja 1991. u Vili Rašici osnovana je dubrovačka 2. bojna 4. brigade ZNG-a. Na njegov prijedlog za prvog zapovjednika postavljen je Mato Ledinić. Jedan je od začetnika i osnivača Odreda naoružanih brodova Dubrovnik, zajedno s Aljošom Nikolićem i Rudijem Butkovićem. Još prije otvorenog napada upozoravao je na opasnost prekida kopnenih komunikacija te je od prvog zapovjednika Hrvatske ratne mornarice Svete Letice zatražio formiranje flotile brzih naoružanih plovila. Odred je poslije postao jedna od ključnih veza opkoljenog Dubrovnika s ostatkom Hrvatske, probijajući pomorsku blokadu i prevozeći branitelje, ranjenike, hranu, lijekove, oružje i druge potrepštine. Bratoš je sudjelovao i u organiziranju vađenja neeksplodiranih minsko-eksplozivnih sredstava iz dubrovačkog podmorja. Dio tog materijala poslije je korišten za izradu improviziranih obrambenih sredstava u dubrovačkom TUP-u. Nakon početka otvorene agresije 1. listopada 1991. nastavio je aktivno sudjelovati u obrani Dubrovnika. Obilazio je položaje i postrojbe, a njegovi suvremenici svjedoče kako se nije povlačio u sigurnost niti se mirio s mogućnošću predaje Grada.

Ubojstvo i manjkavosti istrage

Miljenko Bratoš ubijen je u kasnim večernjim satima 25. listopada 1991. u pucnjavi na kontrolnom punktu na Viktoriji, na području Ulice Petra Krešimira IV. Okolnosti njegove nasilne smrti i postupanje nadležnih tijela ostali su otvoreno pitanje, kojemu se Dubrovački dnevnik vratio višemjesečnim istraživanjem objavljenim 2026. godine.

Dan prije njegove smrti, nakon napada JNA na Kupare i teških borbi, branitelji su se povukli iz Župe dubrovačke i s Brgata prema Dubcu. Istočni dio Dubrovnika postao je neposredna crta obrane, a 25. listopada stigao je ultimatum JNA sa zahtjevom za razoružanje i predaju Grada. Prema svjedočanstvima suradnika prenesenima u istraživanju, Bratoš se protivio predaji i bio je duboko razočaran nedostatnom dopremom oružja, unatoč njegovim dugotrajnim nastojanjima da osigura sredstva za obranu.

Službena verzija događaja navodila je da se njegovo vozilo navodno nije zaustavilo na znak straže, nakon čega je otvorena vatra. U spisima obrambenih tijela događaj je označen kao nesretan slučaj. Zbog izvanrednih ratnih okolnosti policijski očevid proveden je tek sljedećeg dana, a ovlašteni tužitelj 1994. zaključio je da ne postoji sumnja u počinjenje kaznenog djela. Ta službena kvalifikacija razlikuje se od otvorenih pitanja o okolnostima u kojima je Bratoš ubijen.

Istraživanje Dubrovačkog dnevnika upozorilo je na ozbiljne manjkavosti istrage: važne okolnosti nisu bile ispitane, a nesuglasja između iskaza trojice svjedoka i raspoloživih dokaza nisu dobila uvjerljivo objašnjenje. Posebno je istaknut poziv upućen Bratošu lokalnom radiokomunikacijskom mrežom neposredno prije smrti, kojim je pozvan na sastanak u Zapovjedništvo obrane. Prema objavljenom istraživanju, taj sastanak nije održan, a voditelja komunikacijskog centra Pera Moretića nitko nije kontaktirao radi ispitivanja okolnosti poziva.

Autorice Ivona Butjer Mratinović i Lucija Komaić u tekstu objavljenom 25. listopada 2026. te propuste povezuju s nedostatkom transparentnosti i prebrzim zatvaranjem slučaja u ratnim okolnostima. Njihovi nalazi otvaraju pitanja potpunosti i temeljitosti tadašnje istrage, ali članak ne utvrđuje počinitelja ni motiv namjernog ubojstva. Bratoševa nasilna smrt i nerazjašnjene okolnosti ne umanjuju njegov presudan doprinos pripremi obrane Dubrovnika.

Za iznimne zasluge u pripremi i obrani Dubrovnika Miljenko Bratoš posmrtno je odlikovan Redom bana Josipa Jelačića. Njegovo ime nosi ulica u Lapadu, a 2026. godine posmrtno mu je dodijeljena Nagrada Grada Dubrovnika za životno djelo za izniman doprinos obrani Dubrovnika u Domovinskom ratu. Nagradu je 2. veljače 2026. na svečanoj sjednici Grada Dubrovnika preuzela njegova kći Mara Bratoš Kušelj. Na obilježavanju 20. obljetnice obrane Dubrovnika, 6. prosinca 2011., predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović posmrtno je odlikovao Miljenka Bratoša. Hrvatski vojnik u izvješću sa svečanosti ističe Bratoševu ključnu ulogu u pripremi obrane Dubrovnika 1991. godine.

Obrazovanje

Viša pomorska škola Dubrovnik, brodostrojarski smjer, položio ispit za strojara I. klase.

Članstva i djelovanje

Pomorski rad na brodovima pulskog Uljanika.

Funkcije i dužnosti

  • Glavni osnivač ONB-a · Odred naoružanih brodova Dubrovnik
  • Član Kriznog štaba · Grad Dubrovnik · Krizni štab Općine Dubrovnik
  • Sekretar za narodnu obranu · Grad Dubrovnik · Sekretarijat za narodnu obranu Općine Dubrovnik
  • Član Izvršnog vijeća · Grad Dubrovnik · Izvršno vijeće Općine Dubrovnik
  • Glavni inicijator ONB-a · Odred naoružanih brodova Dubrovnik · 1. 5. 1991.
  • Sudionik priprema ONB-a · Odred naoružanih brodova Dubrovnik · 1. 5. 1991.