Federiko
Glavić

Federiko Glavić (Šipan, 24/05/1847. – Dubrovnik, 02/01/1941.) bio je brodovlasnik, poduzetnik i dobrotvor, važan za razvoj dubrovačkoga pomorstva i gospodarstva krajem 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća. [1,2]

Podrijetlo i Čile
Rođen je u obitelji Boža Glavića Griba i Marije rođene Stjepović, kao četvrto od devetero djece. Mlad je otišao u Južnu Ameriku. Poslovao je u Iquiqueu, ulagao u salitru, a od 1886. bio je suvlasnik tvornice salitre. U Čileu je djelovao u Austro-ugarskom društvu uzajamne pripomoći, kojemu je u jednom mandatu bio predsjednik. U Dubrovnik se vratio 1896. godine. [3,4]

Dubrovačka parobrodarska plovidba
Pri preustroju brodara u dioničko društvo 1909. Glavić je postao njegov prvi predsjednik i najveći dioničar, otkupivši znatan dio dionica dotadašnjih tršćanskih suvlasnika. Dioničko društvo tada je imalo 35 dioničara i kapital od 1.200.000 kruna. Njegova ulaganja pomogla su očuvati sjedište i domaće vlasništvo društva u Dubrovniku. HBL njegovo zauzimanje za uključivanje društava Naprijed i Unione datira u 1917. godinu. [1,2]

Nakon Prvoga svjetskog rata sudjelovao je u obnovi flote. U razdoblju 1924.–1930. nabavljani su teretni i putnički parobrodi, uključujući novogradnje iz britanskih brodogradilišta. Njegovo ime nosila su dva teretna broda: prvi su tijekom Prvoga svjetskog rata kupili Nijemci, a drugi je sagrađen 1925. u Belfastu. [1,2]

Korisnikov novinski članak iz 2004. posebno ističe njegovu poduzetnost, obnovu brodovlja i obnašanje predsjedničke dužnosti još u 89. godini života. U obnovi između 1924. i 1930. navodi brodove Federiko Glavić, Nikola Pašić, Sveti Vlaho i Princ Andrej, putnički brod Kumanovo te preuređenje Dubrovnika (bivšeg Lovrjenca) i Petke. Autor razmatra i ratna stradanja Dubrovnika i Lokruma 1916. [5]

Banka, tramvaj i industrija
Bio je među osnivačima Dubrovačke trgovačke banke 1902., pokretač i glavni dioničar tramvajskog projekta 1907.–1909. te jedan od inicijatora tvornice boja i lakova Dubravka 1924. Dubrovački tramvaj počeo je prometovati 22/12/1910.; priprema projekta i početak prometa nisu isti datum. [3,4,6]

Obitelj i graditeljska baština
Supruga mu je bila Maria Maldonado y Maldonado (1851.–1942.), koju je upoznao u Čileu. Jedino dijete, kći Marija, rođena u Iquiqueu 1885., umrla je 1904. Obiteljska grobnica na Boninovu povezana je s kiparom Achilleom Canessom; istraživanje Patricije Veramente razlikuje njegovo autorstvo nacrta od moguće kasnije izvedbe radionice. [4,7]

Dao je podignuti vilu Dubravka na Pilama 1902. godine. Ona je od 1942. do 2014. bila dom Radio Dubrovnika. S gospodarskom i graditeljskom ostavštinom šire obitelji povezani su i vila Orsula, hotelska ulaganja te zgrada Ragusea na Batali. Njegov poslovni suradnik bio je nećak Tomo Glavić (1884.–1979.). Obiteljski projekti ne mogu se bez dodatnog izvora svi pripisati Federiku osobno. [3,4,8]

Dobrotvorstvo i sjećanje
Pomagao je kulturne, prosvjetne i humanitarne ustanove, uključujući oporučne darove. Pokopan je na Boninovu. Pomorski muzej čuva njegov portret Mata Celestina Medovića i portretnu fotografiju nepoznatog autora oko 1920. [3,7]

Hrvatska pošta 29/04/2026. izdala je marku s njegovim likom u seriji Znameniti Hrvati, koju je oblikovala Sabina Rešić. Njegovu životu posvećena je znanstvena monografija Aide Cvjetković Dubrovački brodovlasnik Federiko Glavić (2017., 315 stranica). [4,9]