Franjo
Tuđman

Franjo Tuđman bio je povjesničar, političar i prvi predsjednik Republike Hrvatske. Rođen je u Velikom Trgovišću. U Drugom svjetskom ratu sudjelovao je u partizanskom pokretu, a potom nastavio vojnu karijeru. Vojsku je napustio 1961. i u Zagrebu vodio Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske. Bavio se suvremenom hrvatskom poviješću, stekao doktorat i predavao na Fakultetu političkih znanosti.

Zbog političkih stajališta udaljen je iz službenih struktura, a 1972. i 1981. osuđivan je na zatvorske kazne. Godine 1989. osnovao je Hrvatsku demokratsku zajednicu. Nakon prvih višestranačkih izbora 1990. izabran je na čelo tadašnjeg Predsjedništva Hrvatske. Vodio je državu tijekom osamostaljenja i Domovinskog rata te bio ponovno izabran na neposrednim predsjedničkim izborima 1992. i 1997.

Umro je 10. prosinca 1999. u Zagrebu. Sa suprugom Ankicom imao je sinove Miroslava i Stjepana te kćer Nevenku.

Djelovanje u sportu
Tuđman je u Beogradu predsjedao Teniskim klubom Partizan od 1952. do 1958. te Sportskim društvom Partizan od 1958. do 1961. (od 1960. Jugoslavensko sportsko društvo Partizan). U Hrvatskoj je od 1967. bio potpredsjednik, a od 1970. predsjednik teniskoga saveza. Dana 14. svibnja 1998. imenovan je počasnim predsjednikom NK Croatia Zagreb, današnjeg Dinama. Njegova funkcija u Partizanu odnosila se na sportsko društvo, dok je u Croatiji bila počasna.

Prema svjedočanstvu Pave Župan Rusković u knjizi Atlas – svjedoci vremena:

U svjedočanstvu Pave Župan Rusković opisana je priprema Konavoskih dvora za dolazak predsjednika Franje Tuđmana. Datum tog posjeta nije utvrđen u dostavljenom odlomku.