Preskoči na sadržaj
Projekt Tezoro · Dubrovački dnevnikŽivotopisi · funkcije · priče
ljudiDUBROVNIKAPrijava
Svi ljudi/Mato Jerinić
novinar, urednik, književnik, pjesnik, aforističar i kulturni djelatnik

Mato
Jerinić

22. 2. 1939. — 22. 7. 2020.

Dubrovački novinar i književnik, dugogodišnji suradnik Radio Dubrovnika i novinar Slobodne Dalmacije. Autor poezije, proze, drama, aforizama i epigrama; urednik časopisa Dubrovnik, suosnivač Društva dubrovačkih pisaca te pokretač i predsjednik Likovne kolonije Trnovica. Mato Jerinić u knjizi je naveden pod oblikom Mate Jerinić kao autor teksta u Atlas pressu o dubrovačkom kongresu PEN-a 1993. godine.

Pročitajte životopis ↓
MJ

ŽIVOT, RAD I TRAG

Životopis

Mato Jerinić (Trnovica, 22. veljače 1939. – 22. srpnja 2020.) bio je dubrovački novinar, urednik, književnik, pjesnik, aforističar i kulturni djelatnik. Njegov rad obuhvaća novinsko i radijsko izvještavanje, književnu i kazališnu kritiku, poeziju za odrasle i djecu, prozu, dramu, humor i društvenu satiru.

Odrastao je na dubrovačkim Pločama, a poslije je živio u Lapadu. Školovao se u Dubrovniku i diplomirao psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U razgovorima je objašnjavao da je, premda ga je privlačila književnost, odabrao psihologiju. Profesionalno se ponajprije posvetio pisanoj riječi.

Novinarski je počeo na Radio Dubrovniku, gdje je uređivao Dnevnik i kontaktnu emisiju „Otvoreni studio”. Potom je radio u dubrovačkom dopisništvu Slobodne Dalmacije do umirovljenja. Pratio je kulturni i društveni život Dubrovnika, pisao kolumnu „Dubrovački aršin”, reportaže, intervjue i komentare. Tijekom Domovinskog rata izvještavao je iz opkoljenoga Dubrovnika. U novinarskim se uspomenama ističe i njegov razgovor s automobilističkim prvakom Nikijem Laudom u Austriji.

Urednički je bio vezan uz časopis „Dubrovnik”: pregled povijesti časopisa bilježi ga kao urednika od 1972., a idućeg urednika od 1990. Pisao je scenarije svečanih otvaranja Dubrovačkih ljetnih igara. Sudjelovao je u osnivanju Društva dubrovačkih pisaca 13. lipnja 2009., uz Borisa Njavra, Tomislava Kuljiša, Stojana Jančića i Etu Rehak. Pomagao je drugim, osobito mladim autorima, pišući predgovore, pogovore i recenzije te sudjelujući u predstavljanjima knjiga.

U rodnoj Trnovici sudjelovao je 2000. u pokretanju Likovne kolonije i bio njezin predsjednik. Okupljanje umjetnika povezivalo je stvaralaštvo, obnovu seoskih prostora i darivanje umjetnina ustanovama. Tako je održavao trajnu vezu sa zavičajem i širio kulturni život izvan samoga Grada.

Njegovo je književno stvaralaštvo povezivalo zavičajne i pomorske motive s razmišljanjem o čovjeku i oštrom kritikom društvenih nepravdi. U siječnju 2020. naveo je da je objavio 27 knjiga. Kasnu fazu njegova rada obilježava trilogija epigrama „Struktura grijeha”, „Jednoumlje u višestranačju” i „Oči straga glave”. U vlastitim je tumačenjima razlikovao humor koji nasmijava od satire koja potiče na neugodno, ali potrebno propitivanje društva. Najavio je i humoristični roman o vojnoj službi, no objava toga rukopisa nije potvrđena.

Njegovi su stihovi ušli i u klapski repertoar. Za skladbu „Ura deveta” napisao je tekst, a glazbu Krešimir Magdić; klapa Maestral izvela ju je na omiškom festivalu 1984. Dobitnik je Nagrade Grada Dubrovnika, dok je na festivalu u Danilovgradu 2017. nagrađen za aforizam.

Dugogodišnji član i potpredsjednik Udruge antifašista Dubrovnik, za njezina je predsjednika izabran 11. rujna 2018., naslijedivši Boška Skaramucu. Tu je dužnost obnašao do smrti. Antifašističko djelovanje povezivao je sa zaštitom ljudskog dostojanstva i ravnopravnosti.

Preminuo je 22. srpnja 2020. U komemorativnim zapisima spominju se supruga Lukre, kći Martina, sin Saša i sestra Marija. Pokopan je u rodnoj Trnovici. Njegova ostavština čuva se u knjigama, novinskim tekstovima, radijskim snimkama, uglazbljenim stihovima i kulturnim inicijativama kojima je posvetio velik dio života.

Prema svjedočanstvu Pave Župan Rusković u knjizi Atlas – svjedoci vremena:

Mato Jerinić u knjizi je naveden pod oblikom Mate Jerinić kao autor teksta u Atlas pressu o dubrovačkom kongresu PEN-a 1993. godine.

Obrazovanje

Školovanje u Dubrovniku; prema Dubrovačkom vjesniku završio je osnovnu i učiteljsku školu. Komemorativni govor navodi gimnaziju, pa vrstu srednje škole treba dodatno arhivski provjeriti. [2, 8]
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu — diplomirao psihologiju; godina diplome nije potvrđena. [4, 8]

Postignuća

Bibliografski pregled pronađenih naslova (nije konačan kritički popis svih izdanja):

Poezija i knjige za djecu — prema pregledu Zdravka Bazdana [7]:

  • Tako piše u njedrima drače (1971.)
  • Susreti i praštanja (1973.)
  • Male i malo veće godine (1975.)
  • Morski vuci (1980.)
  • Sto puta zašto (1993.; pregled navodi i izdanja 1994. i 1995.)
  • Uši na nogama (1995.)
  • Magarac na doživotnoj robiji (2001.)
  • Kokotove monade (2004.)

Proza, humor i publicistika:

  • Hrabra kukavica: kratka proza (Rijeka, 1985.; knjižnični katalog). [16]
  • Igra vatrom / Igre vatrom (1990. prema pregledu; oblik naslova u izvoru nije ujednačen). [7]
  • Latica i Frano (1992.). [7]
  • Mjesec (1996.). [7]
  • Pasalo je kapetane (Dubrovnik, KPD Primorac, 2006., 141 str.). [15]
  • Muškarac pred porođajem (Dubrovnik, KPD Primorac, 2007., 134 str.). [15]
  • S narodom na kavi (2008.). [7]
  • Kad zarđaju zlatna pera (2010.). [7]
  • Stablo od duba (roman; DDP, 2012., 194 str.; ISBN 9789537835071). [11]
  • Kapi kiše od kristala (proza; DDP, 2014., 186 str.; ISBN 9789537835170). [12]
  • Tako je govorio Maćun — spominje se u autorovu predgovoru; godina i konačan kataložni oblik naslova nisu potvrđeni. [7]

Epigrami:

  • Struktura grijeha (DDP, 2015.). [13]
  • Jednoumlje u višestranačju (DDP, 2017., 109 str.; ISBN 9789537835354). [14]
  • Oči straga glave: epigrami i jedna pjesma (DDP, 2019., 94 str.; predstavljena početkom 2020.). [17, 7]

Drame — prema pregledu [7]:

  • Šumski kviz (1977.)
  • Sjeme čovjekovo (1982.)
  • Mi nismo djeca (1989.)
  • Orsatov povratak (1993.)

Kazališna publicistika:

  • Stazama Talije (1990.; razgovori s kazališnim umjetnicima). [7]

Glazba i priznanja:

  • Ura deveta — tekst Mato Jerinić, glazba Krešimir Magdić; klapa Maestral, FDK Omiš 1984.; druga nagrada žirija, prva publike i priznanje za najbolju izvedbu. [18]
  • Nagrada Grada Dubrovnika — godina dodjele nije potvrđena. [3]
  • Nagrada za aforizam na Festivalu humora, satire i karikature u Danilovgradu, 2017. [19]

Najavljeni rukopis: Kako sam odslužio vojsku — autor ga najavljuje u siječnju 2020.; objavljivanje nije potvrđeno. [4]

Životna kronologija

  1. 2. 1939. | Rođen u Trnovici u Dubrovačkom primorju. | [2]
  2. | Početak uredničkog razdoblja u časopisu Dubrovnik. | [6]
  3. | Klapa Maestral izvodi „Uru devetu” (tekst Jerinić, glazba Magdić) na Festivalu dalmatinskih klapa Omiš. | [18]
  4. | Izvještava iz Dubrovnika tijekom ratne opsade. | [21]
  5. | Sudjeluje u osnivanju Likovne kolonije Trnovica. | [2]
  6. 6. 2009. | Suosnivanje Društva dubrovačkih pisaca. | [10]
  7. 5. 2012. | Predstavljanje romana „Stablo od duba”; sačuvana snimka Radio Dubrovnika. | [3]
  8. 9. 2017. | Izabran za urednika biblioteke „Da se ne zaboravi”. | [20]
  9. | Nagrada za aforizam na festivalu u Danilovgradu. | [19]
  10. 9. 2018. | Izabran za predsjednika Udruge antifašista Dubrovnik. | [5]
  11. | Objavljena zbirka „Oči straga glave”, treći dio trilogije epigrama. | [17]
  12. 1. 2020. | U intervjuu govori o svojih 27 knjiga i najavljuje roman o vojnoj službi. | [4]
  13. 7. 2020. | Preminuo. | [1, 2]
  14. 7. 2020. | Komemoracija u Udruzi antifašista Dubrovnik. | [8]

Izdvojeno

Novinarski i urednički rad na Radio Dubrovniku i u Slobodnoj Dalmaciji; izvještavanje iz opkoljenoga Grada.
Raznovrstan književni opus; prema vlastitom iskazu početkom 2020. objavio je 27 knjiga.
Urednik časopisa Dubrovnik od 1972.; autor scenarija otvaranja Dubrovačkih ljetnih igara.
Suosnivač Društva dubrovačkih pisaca (2009.).
Pokretač i predsjednik Likovne kolonije Trnovica.
Predsjednik Udruge antifašista Dubrovnik od 11. rujna 2018. do smrti.

Članstva i djelovanje

Radio Dubrovnik — novinar, urednik Dnevnika i emisije „Otvoreni studio”; početak novinarske karijere, točne godine nisu potvrđene. [3, 8]
Slobodna Dalmacija, dubrovačko dopisništvo — novinar do mirovine; ratni izvjestitelj 1991. [2, 21]
Časopis Dubrovnik — urednik od 1972.; pregled časopisa navodi novog urednika od 1990. [6]
Dubrovačke ljetne igre — autor scenarija svečanih otvaranja; godine nisu potvrđene. [3]
Likovna kolonija Trnovica — suosnivač (2000.) i predsjednik; djelovao do 2020. [2]
Društvo dubrovačkih pisaca — suosnivač 13. lipnja 2009. [10]
Udruga antifašista Dubrovnik — potpredsjednik prije 2018.; urednik biblioteke „Da se ne zaboravi” od 18. rujna 2017.; predsjednik 11. rujna 2018. – 22. srpnja 2020. [5, 20, 1]
Republički SIZ za kulturu SR Hrvatske — predsjednik, prema Zdravku Bazdanu; godine mandata nisu utvrđene. [7]

DUŽNOSTI KROZ VRIJEME

Funkcije i mandati (1)

Predsjednik udruge

Udruga antifašista Dubrovnik