Petar
Kriste

Petar Kriste rođen je 5. siječnja 1936. u Dubrovniku. Djetinjstvo je proveo s roditeljima na Šipanu, gdje je pohađao šestogodišnju pučku školu. Završne razrede tadašnje sedmoljetke i srednju školu završio je u Dubrovniku. [1, str. 5]

Studij je započeo na ekonomiji, a diplomirao je političke znanosti. Poslijediplomski studij i magisterij završio je iz područja ekonomije. U autobiografskom predgovoru navodi da mu je postupak stjecanja doktorata ekonomskih znanosti prekinut nakon 1971., u razdoblju političke nemilosti, uz obrazloženje da prethodno završeni studij ne odgovara znanstvenom području u kojem je želio doktorirati. [1, str. 5]

Prema vlastitom svjedočenju, u politički život uključio se u šesnaestoj godini, istupom u prilog omladinskim radnim akcijama i odlaskom na izgradnju ceste Lokve – Gornje Jelenje, u sklopu akcije „Vinodol”. Nakon sloma Hrvatskog proljeća, krajem 1971., uklonjen je iz političkog života. Piše da je tada označen kao hrvatski nacionalist i kontrarevolucionar te da se našao na trinaestom mjestu popisa navodnog kontrarevolucionarnog „komiteta Pedesetorice”, objavljenog u listu Borba. Ti navodi preneseni su kao njegovo osobno svjedočanstvo. [1, str. 5]

U osvrtu na svoj javni rad spominje djelovanje u Vladi, Saboru i gospodarstvu. Prije početka rata na dubrovačkom području radio je u Ministarstvu obrane, a nakon početka rata kao član Vlade nastojao je pomoći ugroženom Dubrovniku. Posebnu je pozornost posvetio događajima vezanima uz obranu grada i vlastitom sudjelovanju u njima. [1, str. 7–8]

Svoja sjećanja na ratni Dubrovnik oblikovao je u rukopis kao prilog budućem povijesnom istraživanju i razumijevanju Domovinskog rata, osobito za mlađe naraštaje. Prema predgovoru, knjizi je priložio i dodatak izrađen na temelju fonografskih zapisa svojih istupa o obrani i Dubrovniku na zatvorenim sjednicama Vlade u drugoj polovini 1991. Isticao je da svjedoči o onome što je vidio i u čemu je neposredno sudjelovao, uz poštovanje prema stradalima, građanima i braniteljima. Predgovor je datiran u Zagrebu, u prosincu 1999. [1, str. 7–8, 10]