Životopis
Petar Mišo Mihočević (Knin, 17. studenoga 1949.) kulturni je producent, prevoditelj, publicist i dragovoljac Domovinskog rata. Njegov profesionalni i javni život snažno je vezan uz Dubrovnik, Dubrovačke ljetne igre, Kazalište Marina Držića i obranu grada. Prema podatku uredništva iz studenoga 2026., nakon preseljenja iz Dubrovnika živi u Zagrebu.
Obrazovanje i prvi poslovi
Gimnaziju je završio u Dubrovniku, a lingvistiku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Usavršavao se i boravio na stipendijama u Italiji i Sjedinjenim Američkim Državama. Od mladosti se bavio prevođenjem, organizacijom i povezivanjem hrvatske kulture s inozemstvom. Tijekom sedamdesetih radio je kao maneken i fotomodel te osobni tajnik u talijanskoj modnoj kući Brioni. [1][2][4]
Slobodna Dalmacija u travnju 1973. najavljuje ga kao voditelja novootvorene prodajne galerije Emirat u sklopu Lazareta na Pločama. Taj rani zapis potvrđuje njegov angažman u dubrovačkom likovnom životu. [14]
Dubrovačke ljetne igre
Na Igrama je počeo sezonski raditi 1964., najprije kao kurir u press-uredu, a potom u organizaciji, odnosima s javnošću i prevođenju. U srpnju 1984. u novinskom je izvještaju naveden kao rukovoditelj propagandne službe Igara. Direktor programa bio je od 1986. do 1991. [15] Sudjelovao je u organizaciji gostovanja Montserrat Caballé, Zbora bečkih dječaka i londonskoga National Theatrea, koji je 1989. na Lovrjencu izveo Hamleta s Danielom Day-Lewisom. Među velikim projektima toga razdoblja bio je i Brittenov Ratni rekvijem. [1][2]
Gradsko vijeće Dubrovnika imenovalo ga je ravnateljem javne ustanove Dubrovačke ljetne igre 23. siječnja 2001. Iste je godine pokrenuo projekt Julian Rachlin & Friends, koji se razvio u zaseban međunarodni festival komorne glazbe. Kulturne događaje organizirao je i kroz vlastitu tvrtku Agevent. [1][6][9]
Obrana Dubrovnika i pregovori
U obranu Dubrovnika uključio se kao dragovoljac 1. listopada 1991. Prema njegovu svjedočanstvu, iz ureda Igara otišao je pomoći pri prevođenju za međunarodne promatrače, čime je započeo njegov ratni angažman. Jezično znanje i međunarodne veze koristio je u komunikaciji s promatračima, novinarima i predstavnicima međunarodnih organizacija. Bio je prevoditelj, pregovarač i časnik za vezu Hrvatske vojske. Sudjelovao je u razgovorima o zaštiti civila, prekidima vatre i problemima opsade. [3]
Suvremeni novinski portret iz srpnja 1993. opisuje ga kao natporučnika i časnika za vezu HV-a te ga ubraja u dubrovački pregovarački krug zajedno s Đurom Kolićem, Nikolom Obuljenom i Ivom Šimunovićem. U tekstu govori o susretima s Božidarom Vučurevićem i Sofronijem Jeremićem te o obrani Dubrovnika i radu dubrovačke inženjerijske postrojbe. [11]
Školovanje za vojne promatrače Ujedinjenih naroda završio je u Beču 1996. Vojni angažman okončao je na vlastiti zahtjev krajem 1999.; u kasnijim životopisima navodi se kao pričuvni pukovnik HV-a u mirovini. [1][9]
Oslobođenje Mokošice, 26. svibnja 1992.
Izvještaj Slobodne Dalmacije objavljen 27. svibnja 1992. prenosi njegovu izjavu danu prethodnog dana. U njemu je predstavljen kao časnik za vezu i službeni prevoditelj HV-a. U Mokošicu je došao radi dogovora o stalnoj promatračkoj prisutnosti Europske zajednice, a tamo su ga predstavnici JNA obavijestili o početku povlačenja iz okolice Dubrovnika. Članak bilježi dovršetak povlačenja iz Mokošice u 14.40 sati 26. svibnja. [12]
U sjećanju koje je Dubrovački dnevnik prenio 26. svibnja 2026. opisao je susret s okupacijskim zapovjednikom, iznenađenje zbog naglog odlaska vojske i vrtić zahvaćen vatrom. Prema njegovu iskazu, zaustavio je zapovjednika i zatražio da naredi gašenje. Sa Slobodanom Vlašićem potom je Radio Dubrovniku javio da je Mokošica slobodna. To je nazvao najponosnijim danom svojega života. Ovi detalji prenose njegovo osobno svjedočanstvo. [5]
Video uz članak o oslobođenju Rijeke dubrovačke:
Susreti s Charlesom i međunarodne veze
Tijekom dvaju posjeta dubrovačkom području 1996. bio je domaćin tadašnjem princu od Walesa Charlesu, kasnijem britanskom kralju Charlesu III. U svojim je intervjuima opisao obilazak Dubrovnika po kiši, kada je Charles kišobranom zaklonio i njega, te ljetni posjet Mljetu i razgovore tijekom boravka na otoku. Prisjećao se i Charlesova susreta s dubrovačkim slikarom Ivom Grbićem, čiji su dom i atelijer stradali u ratu. [7][8]
U veljači 1995. izabran je za predsjednika dubrovačke podružnice Američko-hrvatskog društva. Osnivačka skupština održana je u Kneževu dvoru, uz sudjelovanje američkog veleposlanika Petera Galbraitha. Vijest je objavljena 3. veljače 1995., a skupština je održana prethodnog četvrtka, 2. veljače. [13]
Kazalište, prevoditeljstvo i javno djelovanje
Kazalištem Marina Držića ravnao je od 2004. do 2009. Prevodio je tekstove za umjetničke monografije i kataloge te sudjelovao u organizaciji stručnih i kulturnih susreta. Široj televizijskoj publici poznat je i po ulozi Jacka u seriji Kud puklo da puklo, u kojoj je nastupao 2015. i 2016. [1][2]
U dubrovačkom javnom životu sudjelovao je i kroz lokalnu politiku. U veljači 1995. kao član Gradskog vijeća i Odbora za međunarodnu suradnju sudjelovao je u izaslanstvu Dubrovnika koje je posjetilo Ravennu. U srpnju 1997. naveden je kao član Poglavarstva Grada Dubrovnika, pri otvaranju izložbe Charlesa Billicha u galeriji Ars longa/vita brevis. Ovi izvještaji potvrđuju obnašanje funkcija u tim godinama, bez utvrđivanja početka i završetka mandata. [16][17] Godine 2017. bio je kandidat za zamjenika gradonačelnika uz Mostova kandidata, a u javnim istupima govorio je o kulturnoj politici, položaju branitelja i amaterskom stvaralaštvu. [10]
Obrazovanje
Gimnazija u Dubrovniku; Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, lingvistika; stipendije u Italiji i SAD-u. Školovanje za vojne promatrače Ujedinjenih naroda završio u Beču 1996. [1][2]
Postignuća
Organizacija i produkcija gostovanja Montserrat Caballé, Zbora bečkih dječaka i londonskoga National Theatrea s Danielom Day-Lewisom u Hamletu te produkcije Brittenova Ratnog rekvijema na Dubrovačkim ljetnim igrama. [1][2]
Pokretanje festivala komorne glazbe Julian Rachlin & Friends 2001. [1]
Prevoditeljski rad na umjetničkim monografijama, katalozima i stručnim skupovima. [1]
Uloga Jacka u televizijskoj seriji Kud puklo da puklo (2015.–2016.). [2]
Životna kronologija
- 17. 11. 1949.Rođen u Kninu. · [9]
- 1964.Početak sezonskog rada na Dubrovačkim ljetnim igrama. · [1]
- 16. 4. 1973.U novinskoj vijesti najavljen kao voditelj galerije Emirat u Lazaretima. · [14]
- 1973.–1979.Rad u visokoj modi te u modnoj kući Brioni. · [1][4]
- 23. 7. 1984.Naveden kao rukovoditelj propagandne službe Dubrovačkih ljetnih igara. · [15]
- 1986.–1991.Direktor programa Dubrovačkih ljetnih igara. · [1][2]
- 1989.Gostovanje londonskoga National Theatrea s Danielom Day-Lewisom u Hamletu na Igrama. · [2]
- 1. 10. 1991.Kao dragovoljac uključuje se u obranu Dubrovnika, najprije prevođenjem za međunarodne promatrače. · [3]
- 26. 5. 1992.U Mokošici tijekom povlačenja okupacijskih snaga; sa Slobodanom Vlašićem javlja Radio Dubrovniku da je Mokošica slobodna. · [5]
- 23. 7. 1993.Novinski portret bilježi ratni pregovarački rad i dužnost časnika za vezu HV-a, u činu natporučnika. · [11]
- 2. 2. 1995.Izabran za predsjednika dubrovačke podružnice Američko-hrvatskog društva. · [13]
- 16. 2. 1995.Izvještaj o posjetu Ravenni potvrđuje članstvo u Gradskom vijeću i Odboru za međunarodnu suradnju. · [16]
- 1996.Domaćin princu Charlesu tijekom posjeta Dubrovniku i Mljetu; završava školovanje za vojne promatrače UN-a u Beču. · [1][7]
- 19. 7. 1997.U izvještaju s otvaranja izložbe Charlesa Billicha naveden kao član Poglavarstva Grada Dubrovnika. · [17]
- 1999.Završava vojni angažman, na vlastiti zahtjev. · [1]
- 23. 1. 2001.Gradsko vijeće Dubrovnika imenuje ga ravnateljem Dubrovačkih ljetnih igara. · [6]
- 2001.Pokreće projekt Julian Rachlin & Friends. · [1]
- 2004.–2009.Ravnatelj Kazališta Marina Držića. · [2]
- 2015.–2016.Uloga Jacka u seriji Kud puklo da puklo. · [2]
- 26. 5. 2026.Dubrovački dnevnik objavljuje njegova sjećanja na oslobođenje Rijeke dubrovačke, uz video. · [5]
- 17. 11. 2026.Navršava 77 godina; prema podatku uredništva živi u Zagrebu nakon preseljenja iz Dubrovnika.
Izdvojeno
Direktor programa Dubrovačkih ljetnih igara od 1986. do 1991.; za ravnatelja imenovan 23. siječnja 2001.
Dragovoljac obrane Dubrovnika od 1. listopada 1991., prevoditelj, pregovarač i časnik za vezu s međunarodnim misijama.
Sudionik događaja u oslobođenoj Mokošici 26. svibnja 1992.; sa Slobodanom Vlašićem javio Radio Dubrovniku vijest o oslobođenju.
Domaćin princu Charlesu tijekom dvaju posjeta dubrovačkom području 1996.
Pokretač projekta Julian Rachlin & Friends 2001.
Ravnatelj Kazališta Marina Držića od 2004. do 2009.
Članstva i djelovanje
Dubrovačke ljetne igre — sezonski suradnik od 1964., kurir u press-uredu, organizacijski suradnik i prevoditelj; direktor programa 1986.–1991.; ravnatelj, imenovanje Gradskog vijeća Dubrovnika 23. siječnja 2001. [1][2][6]
Brioni — maneken i fotomodel te osobni tajnik u modnoj kući tijekom 1970-ih. [1][4]
Obrana Dubrovnika / Hrvatska vojska — dragovoljac od 1. listopada 1991.; prevoditelj, sudionik pregovora i časnik za vezu; vojni angažman do kraja 1999. [1][3]
Agevent — osnivač i organizator kulturnih događanja, uključujući Julian Rachlin & Friends. [1][9]
Kazalište Marina Držića — ravnatelj 2004.–2009. [2]
Galerija Emirat, Lazareti — najavljen kao voditelj pri otvaranju galerije 1973. [14]
Dubrovačke ljetne igre — rukovoditelj propagandne službe, potvrđeno 1984. [15]
Američko-hrvatsko društvo, dubrovačka podružnica — predsjednik, izabran 2. veljače 1995. [13]
Grad Dubrovnik — član Gradskog vijeća i Odbora za međunarodnu suradnju, potvrđeno 1995.; član Poglavarstva, potvrđeno 1997. [16][17]