Životopis
Ratko Zvrko rođen je 20. travnja 1920. Kao mjesto rođenja Hina u nekrologu objavljenom u Slobodnoj Dalmaciji navodi Drvenik kod Dubrovnika. Drvenik je naveden i u bilješci o piscu u zbirci „Grga Čvarak”, dok Hrvatska enciklopedija navodi Beograd. [1, 9] Dio djetinjstva proveo je u Drveniku u Konavlima i kod tetke u Dubrovniku. U Konavlima je pohađao školu u Mihanićima. Kao gimnazijalac smislio je za tvornicu Union slogan „Bilo kuda, Ki-Ki svuda”. [1, 2, 5]
Boksati je počeo u Dubrovniku. Za talijanske okupacije, 11. travnja 1943., u ringu postavljenom na pozornici dubrovačkog kazališta svladao je Lodovica Giobbija. Dubrovčani su slavili, a talijanske su vlasti sutradan Zvrka zatvorile u tvrđavi Lovrijenac. Godine 1945. postao je hrvatski prvak u srednjoj kategoriji. [5, 7]
U novinarstvo je ušao pišući o boksu. Godine 1949. pridružio se Vjesnikovoj sportskoj redakciji, a poslije je izvještavao iz Trsta i uređivao pomorsku rubriku. Ondje je 1966. osmislio Plavu vrpcu Vjesnika, priznanje za spašavanje ljudi i imovine na moru. [2, 4]
U dječjoj rubrici Vjesnika u srijedu pjesme je najprije objavljivao pod imenom Marijan Vučić. Sport i dječju igru povezao je već u prvoj zbirci „Olimpijsko selo Čvrk” (1952.). Za „Grgu Čvarka” dobio je 1967. nagradu „Grigor Vitez”. Često je obilazio škole, čitao djeci i pratio kako reagiraju na njegove stihove. Boksu se vratio i kao pisac knjige „Zlatne rukavice Mate Parlova” (1978.). Umro je u Dubrovniku 23. rujna 1998. [1, 2, 6]
Obrazovanje
Prema kazivanjima koja su zabilježili Muzeji i galerije Konavala, kao dječak išao je u školu u Mihanićima. Poslije je pohađao gimnaziju i još kao srednjoškolac počeo boksati. [5]
Postignuća
„Olimpijsko selo Čvrk” (1952.), „Čarobni prozor” (1957.), „Od Zrinjevca do Svemira” (1958.) i „Zvijezde u gradu” (1963.) – zbirke pjesama za djecu. [1]
„Grga Čvarak” (1967.) – zbirka nagrađena nagradom „Grigor Vitez”. [1, 2]
„Čipolino” Giannija Rodarija (1960.) – prijevod s talijanskoga. [1]
„Zlatne rukavice Mate Parlova” (1978.) – biografija hrvatskog boksača. [1]
„Smijeh nije grijeh” (1990.) – zbirka pjesama. [1]
Za novinarski je rad dobio nagradu „Otokar Keršovani” za životno djelo.
Životna kronologija
- 11. 4. 1943.U dubrovačkom kazalištu pobijedio je Lodovica Giobbija. Nakon proslave pobjede talijanske su ga vlasti zatvorile u Lovrijencu.
- 1945.Postao je prvak Hrvatske u boksu u srednjoj kategoriji. · [5, 7]
- 1946.Pjesmom „Uzbuna u Zelengaju” osvojio je prvu nagradu na natječaju dječjeg časopisa Pionir. · [2]
- 19. 1. 1947.U Zagrebu se borio s Lászlóm Pappom, budućim trostrukim olimpijskim prvakom. Izgubio je, ali je izdržao do kraja meča.
- 1949.Počeo je raditi u sportskoj redakciji Vjesnika. · [2]
- 1952.Objavio je prvu zbirku, „Olimpijsko selo Čvrk”. · [1]
- 1966.Pokrenuo je Plavu vrpcu Vjesnika. · [4]
- 1967.Objavio je „Grgu Čvarka” i dobio nagradu „Grigor Vitez”. · [1, 2]
- 1978.Objavio je sportsku biografiju „Zlatne rukavice Mate Parlova”. · [1]
Izdvojeno
- travnja 1943. u dubrovačkom kazalištu pobijedio je talijanskog boksača Lodovica Giobbija.
Kao urednik pomorske rubrike 1966. pokrenuo je Plavu vrpcu Vjesnika. [4]
Za zbirku dječjih pjesama „Grga Čvarak” dobio je 1967. nagradu „Grigor Vitez”. [2]
Članstva i djelovanje
Vjesnik – od 1949. u sportskoj redakciji, poslije urednik pomorske rubrike i dopisnik iz Trsta. [2, 4]
Vjesnik u srijedu – urednik dječje rubrike, u kojoj je pjesme u početku potpisivao pseudonimom Marijan Vučić. [2]
Pisao je i za Večernji list, Arenu i Globus. [1]