Slobodan
Lang

Slobodan Lang bio je hrvatski liječnik, stručnjak za socijalnu medicinu i javno zdravstvo, humanitarni djelatnik i političar. Rođen je 8. listopada 1945. u Zagrebu, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Medicinu je diplomirao u Zagrebu 1972. godine, specijalizirao socijalnu medicinu, a 1982. doktorirao na Medicinskom fakultetu radom o kvaliteti života žena oboljelih od raka dojke.

Djelovao je kao nastavnik i stručnjak u području javnog zdravstva. Predavao je na Školi narodnog zdravlja „Andrija Štampar“, Medicinskom fakultetu u Mostaru i u Sjedinjenim Američkim Državama. Bio je član inozemnih liječničkih udruženja, član uredništva časopisa Croatian Medical Journal, pokretač Prvog hrvatskog kongresa preventivne medicine te osnivač i urednik Hrvatskog časopisa za javno zdravstvo. Sudjelovao je u razvoju pokreta Zdravi gradovi u Zagrebu i inicirao osnivanje Medicinskog fakulteta u Mostaru.

Obnašao je više javnih i političkih dužnosti, među ostalim bio je član Izvršnog vijeća Grada Zagreba, tajnik gradskog Sekretarijata za zdravstvo, posebni savjetnik predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana za humanitarna pitanja, zastupnik u Županijskom domu Hrvatskog sabora te veleposlanik u Ministarstvu vanjskih poslova Republike Hrvatske.

Posebno mjesto u njegovu djelovanju imao je humanitarni rad tijekom raspada Jugoslavije i Domovinskog rata. Godine 1989. pomagao je kosovskim rudarima u štrajku glađu. U listopadu 1991. bio je suorganizator Konvoja Libertas kojim se pružila pomoć opkoljenom Dubrovniku. Organizirao je pomoć prognanicima i izbjeglicama u Hrvatskoj te inicirao i predvodio humanitarni konvoj Bijeli put za Novu Bilu.

Bio je autor, suautor, urednik i priređivač niza knjiga i stručnih radova iz područja javnog zdravstva, medicine, ljudskih prava i humanitarnog djelovanja. Među njegovim djelima posebno se ističe „Dnevnik Libertas: dubrovački zapisi“ iz 1997. godine, kao i knjige „Javno zdravstvo i ljudska prava“, „Povijesno-medicinski vodič kroz medicinu starog Dubrovnika“, „Pružena ruka: hrvatski Pravednici“ i „Bijeli put: pobjeda dobra u ratu“.

Za svoj rad primio je više hrvatskih i međunarodnih priznanja i odlikovanja, među kojima su Spomenica Domovinskog rata, Spomenica domovinske zahvalnosti, Red hrvatskog trolista, Red Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske, Red Nikole Šubića Zrinskog, Red kneza Branimira s ogrlicom, Medalja European Community Task Forcea i Povelja mira i prijateljstva 2012. godine.

Preminuo je 23. veljače 2016. u Zagrebu u 70. godini života.