Životopis
Stjepan Mesić, poznat i kao Stipe Mesić, hrvatski je pravnik i političar, rođen 24. prosinca 1934. u Orahovici. Bio je drugi predsjednik Republike Hrvatske, na dužnosti od 2000. do 2010. godine. Tijekom političke karijere obnašao je i dužnosti predsjednika hrvatske Vlade, predsjednika Predsjedništva SFRJ te predsjednika Hrvatskoga sabora.
Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1961. godine. Za zastupnika u Saboru izabran je 1965., a 1967. postao je predsjednik Skupštine općine Orahovica. Sudjelovao je u Hrvatskom proljeću, pokretu za političke i gospodarske reforme te ravnopravniji položaj Hrvatske u Jugoslaviji. Nakon njegova sloma osuđen je na godinu dana zatvora, koju je izdržao u Staroj Gradiški.
Početkom višestranačja djelovao je u Hrvatskoj demokratskoj zajednici. Nakon izbora 1990. postao je prvi predsjednik hrvatske Vlade proizašle iz višestranačkih izbora, a u kolovozu iste godine hrvatski predstavnik u Predsjedništvu SFRJ. Od srpnja do prosinca 1991. obnašao je dužnost predsjednika toga tijela, u razdoblju raspada Jugoslavije i početka otvorene agresije na Hrvatsku.
Od rujna 1992. do svibnja 1994. bio je predsjednik Sabora. Zbog neslaganja s politikom HDZ-a, osobito prema Bosni i Hercegovini, napustio je stranku i osnovao Hrvatske nezavisne demokrate. Godine 1997. pristupio je Hrvatskoj narodnoj stranci. Za predsjednika Republike izabran je u veljači 2000., a drugi mandat osvojio je u siječnju 2005.
Njegovo predsjedničko razdoblje obilježili su vanjskopolitičko otvaranje Hrvatske i normalizacija odnosa sa susjednim državama. Za njegova mandata Hrvatska je postala članica NATO-a. Autor je memoarske knjige *Kako smo srušili Jugoslaviju* iz 1992., čije je drugo izdanje 1994. objavljeno pod naslovom *Kako je srušena Jugoslavija*.
S Milkom Dudunić vjenčao se 1961. godine. U braku su dobili dvije kćeri, Sašu i Dunju. Milka Mesić preminula je u listopadu 2024. godine.
S Dubrovnikom je posebno povezan sudjelovanjem u Konvoju Libertas 1991. godine. Humanitarna akcija pokrenuta je radi dopreme pomoći gradu koji su JNA i Jugoslavenska ratna mornarica držale u blokadi. Trajekt *Slavija* isplovio je iz Rijeke 28. listopada, a Mesić se konvoju pridružio u Splitu 29. listopada, zajedno s predsjednikom hrvatske Vlade Franjom Gregurićem i drugim sudionicima iz političkog, kulturnog i javnog života.
Kao tadašnji predsjednik Predsjedništva SFRJ, Mesić je sudjelovao u pregovorima s predstavnicima Jugoslavenske ratne mornarice koji su pokušavali zaustaviti nastavak plovidbe. Prema njegovu kasnijem svjedočenju, pozivao se na svoju formalnu dužnost vrhovnog zapovjednika kako bi spriječio preusmjeravanje konvoja prema Zelenici i omogućio njegov dolazak u Dubrovnik. Njegova prisutnost, zajedno s prisutnošću hrvatskih dužnosnika i novinara, pridonosila je međunarodnoj vidljivosti stradanja grada.
Konvoj je u grušku luku uplovio 31. listopada 1991., malo nakon šest sati ujutro. Činilo ga je 29 brodova i brodica s približno 800 ljudi. Dubrovniku je dopremljena prijeko potrebna humanitarna pomoć, a stanovnicima pružena snažna moralna potpora. Okupljenim Dubrovčanima obratili su se predsjednik općinske Skupštine Petar Poljanić i Stjepan Mesić. Prolazak konvoja kroz pomorsku blokadu nije značio kraj opsade, ali je postao jedan od najprepoznatljivijih događaja ratne solidarnosti s Dubrovnikom.
Mesićevu ulogu u toj akciji treba opisivati kao ulogu istaknutog sudionika i pregovarača. Organizacija konvoja bila je rezultat šire građanske i humanitarne inicijative. Branka Šeparović 2008. javno je osporila formulaciju kojom je Mesić nazvan organizatorom, a i sam je u razgovoru 2021. naveo da je projekt uglavnom vodila upravo ona te da mu se odlučio pridružiti.
Važan događaj u njegovoj poslijeratnoj povezanosti s dubrovačkim područjem bio je susret s crnogorskim predsjednikom Milom Đukanovićem u Cavtatu 24. lipnja 2000. godine. Đukanović je tom prilikom uputio javnu ispriku hrvatskim građanima, posebno Dubrovčanima, zbog stradanja i materijalnih gubitaka koje su tijekom rata prouzročili pripadnici crnogorskog naroda u sastavu JNA. Susret je bio važan korak u obnovi odnosa Hrvatske i Crne Gore.
Kao predsjednik Republike Mesić je predvodio državno izaslanstvo na misnom slavlju u Gružu tijekom posjeta pape Ivana Pavla II. Dubrovniku 6. lipnja 2003., kada je blaženom proglašena Marija Propetoga Isusa Petković.
Dubrovačko-neretvanska županija proglasila ga je počasnim građaninom 2008. godine, ističući njegov humanitarni angažman i sudjelovanje u Konvoju Libertas. Točan naziv priznanja jest počasno građanstvo Dubrovačko-neretvanske županije. Zasebno mu je dodijeljeno i počasno građanstvo Grada Dubrovnika, svečano uručeno 2. veljače 2010., u povodu Dana Grada i Feste svetoga Vlaha. Zahvaljujući na priznanju, naglasio je važnost Dubrovnika u hrvatskoj povijesti, obrani zemlje i njezinu međunarodnom priznanju.
Njegova povezanost s Dubrovnikom uključivala je i kasnije političke prijepore oko projekta golfa na Srđu. Vijećnici Mosta 2023. zatražili su oduzimanje županijskog počasnog građanstva, pozivajući se na navode o njegovu svjedočenju u arbitraži između investitora i Republike Hrvatske. Prijedlog da se o oduzimanju statusa raspravlja nije dobio potrebnu većinu za uvrštavanje u dnevni red Županijske skupštine. U raspravi su ponovno istaknute zasluge zbog kojih mu je priznanje dodijeljeno, osobito sudjelovanje u Konvoju Libertas.
Članstva i djelovanje
| Razdoblje | Ustanova / organizacija | Dužnost |
|---|---|---|
| Početak 1960-ih | Općinski sud u Orahovici i Kotarsko pravobranilaštvo u Našicama | Pripravnik |
| 1963. | Općinski sud u Orahovici | Sudac |
| Od 1964. | Poduzeće Univerzal, Zagreb | Direktor općih poslova |
| 1965. – 1972. | Sabor Socijalističke Republike Hrvatske | Zastupnik |
| 1967. – 1972. | Općina Orahovica | Predsjednik Skupštine općine, tadašnja dužnost usporediva s gradonačelnikom |
| 1976. – 1981. | Arhitektonski biro, Zagreb | Tajnik |
| 1981. – 1990. | Arhitektonski biro, Zagreb | Direktor |
| 1990. | Hrvatska demokratska zajednica – HDZ | Glavni tajnik |
| 1990. i 1992. | Sabor Republike Hrvatske | Izabran za zastupnika na višestranačkim izborima |
| 30. svibnja – 24. kolovoza 1990. | Vlada Republike Hrvatske, odnosno tadašnje Izvršno vijeće Sabora | Predsjednik prve Vlade nakon višestranačkih izbora |
| Kolovoz 1990. – prosinac 1991. | Predsjedništvo SFRJ | Član kao predstavnik Hrvatske; prije preuzimanja predsjedničke dužnosti i potpredsjednik |
| 1991. – 1992. | Hrvatska demokratska zajednica – HDZ | Predsjednik Izvršnog odbora |
| Srpanj – prosinac 1991. | Predsjedništvo SFRJ | Predsjednik Predsjedništva |
| Rujan 1992. – svibanj 1994. | Sabor Republike Hrvatske | Predsjednik Zastupničkog doma i predsjednik Sabora |
| 1994. – 1997. | Hrvatski nezavisni demokrati – HND | Suosnivač i predsjednik stranke |
| 1997. – 2000. | Hrvatska narodna stranka – HNS | Izvršni dopredsjednik i predsjednik zagrebačke gradske organizacije |
| 2000. – 2005. | Republika Hrvatska | Predsjednik Republike – prvi mandat |
| 2005. – 2010. | Republika Hrvatska | Predsjednik Republike – drugi mandat |
| 2013. – imenovanje | Kineski institut za istraživanje suvremenog svijeta | Visoki savjetnik |
| 2018. – imenovanje | Silk Road Chamber of International Commerce – SRCIC | Visoki savjetnik |
Funkcije i mandati (16)
Predsjednik republike / predsjednica republike
Republika Hrvatska
Izvršni dopredsjednik HNS-a
Hrvatska narodna stranka
Predsjednik zagrebačke gradske organizacije HNS-a
Hrvatska narodna stranka
Predsjednik Hrvatskih nezavisnih demokrata
Hrvatski nezavisni demokrati
Predsjednik Zastupničkog doma i Sabora
Hrvatski sabor
Predsjednik Predsjedništva SFRJ
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija
Predsjednik Izvršnog odbora HDZ-a
Hrvatska demokratska zajednica
Član Predsjedništva SFRJ
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija
Predsjednik Vlade Republike Hrvatske
Vlada Republike Hrvatske
Glavni tajnik HDZ-a
Hrvatska demokratska zajednica
Direktor Arhitektonskog biroa
Arhitektonski biro, Zagreb
Tajnik Arhitektonskog biroa
Arhitektonski biro, Zagreb
Predsjednik Skupštine općine Orahovica
Općina Orahovica
Zastupnik Sabora SRH
Sabor Socijalističke Republike Hrvatske
Direktor općih poslova
Univerzal, Zagreb
Sudac Općinskog suda u Orahovici
Općinski sud u Orahovici