Stjepan
Mesić

Stjepan Mesić, poznat i kao Stipe Mesić, hrvatski je pravnik i političar, rođen 24. prosinca 1934. u Orahovici. Bio je drugi predsjednik Republike Hrvatske, na dužnosti od 2000. do 2010. godine. Tijekom političke karijere obnašao je i dužnosti predsjednika hrvatske Vlade, predsjednika Predsjedništva SFRJ te predsjednika Hrvatskoga sabora.

Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1961. godine. Za zastupnika u Saboru izabran je 1965., a 1967. postao je predsjednik Skupštine općine Orahovica. Sudjelovao je u Hrvatskom proljeću, pokretu za političke i gospodarske reforme te ravnopravniji položaj Hrvatske u Jugoslaviji. Nakon njegova sloma osuđen je na godinu dana zatvora, koju je izdržao u Staroj Gradiški.

Početkom višestranačja djelovao je u Hrvatskoj demokratskoj zajednici. Nakon izbora 1990. postao je prvi predsjednik hrvatske Vlade proizašle iz višestranačkih izbora, a u kolovozu iste godine hrvatski predstavnik u Predsjedništvu SFRJ. Od srpnja do prosinca 1991. obnašao je dužnost predsjednika toga tijela, u razdoblju raspada Jugoslavije i početka otvorene agresije na Hrvatsku.

Od rujna 1992. do svibnja 1994. bio je predsjednik Sabora. Zbog neslaganja s politikom HDZ-a, osobito prema Bosni i Hercegovini, napustio je stranku i osnovao Hrvatske nezavisne demokrate. Godine 1997. pristupio je Hrvatskoj narodnoj stranci. Za predsjednika Republike izabran je u veljači 2000., a drugi mandat osvojio je u siječnju 2005.

Njegovo predsjedničko razdoblje obilježili su vanjskopolitičko otvaranje Hrvatske i normalizacija odnosa sa susjednim državama. Za njegova mandata Hrvatska je postala članica NATO-a. Autor je memoarske knjige *Kako smo srušili Jugoslaviju* iz 1992., čije je drugo izdanje 1994. objavljeno pod naslovom *Kako je srušena Jugoslavija*.

S Milkom Dudunić vjenčao se 1961. godine. U braku su dobili dvije kćeri, Sašu i Dunju. Milka Mesić preminula je u listopadu 2024. godine.

S Dubrovnikom je posebno povezan sudjelovanjem u Konvoju Libertas 1991. godine. Humanitarna akcija pokrenuta je radi dopreme pomoći gradu koji su JNA i Jugoslavenska ratna mornarica držale u blokadi. Trajekt *Slavija* isplovio je iz Rijeke 28. listopada, a Mesić se konvoju pridružio u Splitu 29. listopada, zajedno s predsjednikom hrvatske Vlade Franjom Gregurićem i drugim sudionicima iz političkog, kulturnog i javnog života.

Kao tadašnji predsjednik Predsjedništva SFRJ, Mesić je sudjelovao u pregovorima s predstavnicima Jugoslavenske ratne mornarice koji su pokušavali zaustaviti nastavak plovidbe. Prema njegovu kasnijem svjedočenju, pozivao se na svoju formalnu dužnost vrhovnog zapovjednika kako bi spriječio preusmjeravanje konvoja prema Zelenici i omogućio njegov dolazak u Dubrovnik. Njegova prisutnost, zajedno s prisutnošću hrvatskih dužnosnika i novinara, pridonosila je međunarodnoj vidljivosti stradanja grada.

Konvoj je u grušku luku uplovio 31. listopada 1991., malo nakon šest sati ujutro. Činilo ga je 29 brodova i brodica s približno 800 ljudi. Dubrovniku je dopremljena prijeko potrebna humanitarna pomoć, a stanovnicima pružena snažna moralna potpora. Okupljenim Dubrovčanima obratili su se predsjednik općinske Skupštine Petar Poljanić i Stjepan Mesić. Prolazak konvoja kroz pomorsku blokadu nije značio kraj opsade, ali je postao jedan od najprepoznatljivijih događaja ratne solidarnosti s Dubrovnikom.

Mesićevu ulogu u toj akciji treba opisivati kao ulogu istaknutog sudionika i pregovarača. Organizacija konvoja bila je rezultat šire građanske i humanitarne inicijative. Branka Šeparović 2008. javno je osporila formulaciju kojom je Mesić nazvan organizatorom, a i sam je u razgovoru 2021. naveo da je projekt uglavnom vodila upravo ona te da mu se odlučio pridružiti.

Važan događaj u njegovoj poslijeratnoj povezanosti s dubrovačkim područjem bio je susret s crnogorskim predsjednikom Milom Đukanovićem u Cavtatu 24. lipnja 2000. godine. Đukanović je tom prilikom uputio javnu ispriku hrvatskim građanima, posebno Dubrovčanima, zbog stradanja i materijalnih gubitaka koje su tijekom rata prouzročili pripadnici crnogorskog naroda u sastavu JNA. Susret je bio važan korak u obnovi odnosa Hrvatske i Crne Gore.

Kao predsjednik Republike Mesić je predvodio državno izaslanstvo na misnom slavlju u Gružu tijekom posjeta pape Ivana Pavla II. Dubrovniku 6. lipnja 2003., kada je blaženom proglašena Marija Propetoga Isusa Petković.

Dubrovačko-neretvanska županija proglasila ga je počasnim građaninom 2008. godine, ističući njegov humanitarni angažman i sudjelovanje u Konvoju Libertas. Točan naziv priznanja jest počasno građanstvo Dubrovačko-neretvanske županije. Zasebno mu je dodijeljeno i počasno građanstvo Grada Dubrovnika, svečano uručeno 2. veljače 2010., u povodu Dana Grada i Feste svetoga Vlaha. Zahvaljujući na priznanju, naglasio je važnost Dubrovnika u hrvatskoj povijesti, obrani zemlje i njezinu međunarodnom priznanju.

Njegova povezanost s Dubrovnikom uključivala je i kasnije političke prijepore oko projekta golfa na Srđu. Vijećnici Mosta 2023. zatražili su oduzimanje županijskog počasnog građanstva, pozivajući se na navode o njegovu svjedočenju u arbitraži između investitora i Republike Hrvatske. Prijedlog da se o oduzimanju statusa raspravlja nije dobio potrebnu većinu za uvrštavanje u dnevni red Županijske skupštine. U raspravi su ponovno istaknute zasluge zbog kojih mu je priznanje dodijeljeno, osobito sudjelovanje u Konvoju Libertas.