Mato
Beus

Mato Beus, Dubrovčanima poznat po nadimku Pušo, rođen je 24. veljače 1950. godine. Kao vratar GOŠK-a, Dubrovnika i GOŠK Juga pripada generacijama koje su obilježile dubrovački nogomet druge polovice 20. stoljeća. S nogometom je ostao povezan i nakon igračke karijere, radeći kao trener i nogometni sudac, a profesionalno je bio zaposlen u Croatia osiguranju.

Za prvu momčad GOŠK-a nastupao je već potkraj šezdesetih godina. Branio je i 25. veljače 1969. na Lapadu protiv Hajduka, u utakmici kojom je dubrovački klub obilježio pedesetu obljetnicu osnutka. Početkom sedamdesetih bio je dio snažne GOŠK-ove momčadi s Muharemom Kočićem, Mariom Bonićem, Borisom Kumerom, Davorom Nakićem i Markom Peharom. U sezoni 1971./72. GOŠK je završio treći u južnoj skupini Druge savezne lige, nadomak kvalifikacijama za najviši rang.

Beus je s Mariom Bonićem bio i na probi u Hajduku, u vrijeme kada je s mladim splitskim nogometašima radio Tomislav Ivić. Do prelaska u splitski klub nije došlo, a njegov igrački put ostao je vezan uz Dubrovnik. Protiv Hajduka branio je i u finalu Dalmatinskih sportskih igara u srpnju 1973., kada je GOŠK nakon 3:3 u igri izgubio izvođenjem jedanaesteraca.

Godine 1974. iz GOŠK-a prešao je u NK Dubrovnik. U njegovu je dresu ostvario jedan od najupečatljivijih osobnih uspjeha: do travnja 1975. nanizao je deset prvenstvenih utakmica, odnosno 900 minuta, bez primljenog pogotka. Posljednji pogodak prije tog niza primio je 1. studenoga 1974. protiv Velebita iz Benkovca. Među njegovim priznanjima bila je i nagrada za najboljeg vratara dubrovačkog nogometnog turnira.

Nakon spajanja GOŠK-a i Dubrovnika 1979. nastavio je u GOŠK Jugu. Tijekom igračke karijere upisao je osam nastupa za omladinsku i četiri za olimpijsku reprezentaciju Jugoslavije. Početkom osamdesetih radio je i kao pomoćni trener Milana Đuričića. Potom je stekao zvanje saveznog nogometnog suca i sudio utakmice sve do međurepubličkog ranga. U drugoj polovici osamdesetih sudjelovao je u radu stručnog stožera GOŠK Juga, uključujući treniranje vratara, a 1989. radio je u stožeru Marija Bonića.

Uz nogomet je gradio i poslovnu karijeru u dubrovačkoj filijali Croatia osiguranja. Godine 1992. obnašao je dužnost šefa Odjela produkcije. Danas je umirovljen, a u dubrovačkoj sportskoj javnosti ostao je prepoznatljiv kao Pušo, nekadašnji vratar i sudionik dugog razdoblja lokalne nogometne povijesti. U kasnijim razgovorima o sportu isticao je privrženost domaćem klubu, zajedništvo i navijanje bez nasilja.