Životopis
Mato Celestin Medović (Kuna Pelješka, 17. studenoga 1857. – Sarajevo, 20. siječnja 1920.) bio je hrvatski slikar i svećenik, jedan od najvažnijih predstavnika prvoga naraštaja hrvatske moderne. Njegovo stvaralaštvo obuhvaća povijesne i sakralne kompozicije, portrete, mrtve prirode i pejzaže, a posebno je važan njegov doprinos slikarskom oblikovanju južnodalmatinskoga krajolika.
Potjecao je iz skromne težačke obitelji u Kuni na Pelješcu. Rano je došao u dodir s franjevcima, a od 1868. školovao se u samostanu Male braće u Dubrovniku. Redovničko ime Celestin uzeo je 1874. Nakon završetka gimnazije i bogoslovnoga studija zaređen je za svećenika 1880. Njegov dar za crtanje i slikanje otvorio mu je put prema umjetničkom školovanju u Italiji. U Rimu je učio kod Lodovica Seitza i Francesca Grandija, a u Firenci kod Antonija Ciserija. Od 1888. do 1893. studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Münchenu, gdje je usvojio akademski realizam i vještinu gradnje velikih figuralnih kompozicija. Iz toga razdoblja potječe Bakanal.
Od 1895. pretežno je djelovao u Zagrebu. Dodir s Vlahom Bukovcem i njegovim krugom pridonio je posvjetljivanju Medovićeve palete i slobodnijem odnosu prema boji. Godine 1897. napustio je Franjevački red te postao svjetovni svećenik Zagrebačke nadbiskupije. Za Zlatnu dvoranu u Opatičkoj 10 izradio je Splitski sabor 925. godine, Dolazak Hrvata, Krunidbu Ladislava Napuljskoga i Zaruke kralja Zvonimira. Slikao je i za brojne crkve, uključujući dubrovačku crkvu Male braće i samostan Gospe Delorite u Kuni.
Od 1908. uglavnom je živio na Pelješcu, uz boravak u Beču od 1912. do 1914. U pelješkoj fazi krajolik postaje njegova glavna tema. Vrijes, brnistra, smilje, obala i more na njegovim platnima dobivaju snažan kolorit i puno južnjačkog svjetla. Pejzažu i mrtvoj prirodi dao je samostalnu umjetničku vrijednost te pomogao njihovu razvoju u hrvatskoj moderni.
Bio je član društva Medulić, a 1919. izabran je za počasnog člana JAZU. Umro je u Sarajevu 20. siječnja 1920. Njegova djela čuvaju hrvatski i inozemni muzeji, galerije i crkvene zbirke. U Dubrovniku njegovo ime nosi ulica uz samostan Male braće, s kojim je ostao trajno povezan svojom životnom i umjetničkom poviješću.
Obrazovanje
Franjevačko školovanje u Kuni i Dubrovniku; gimnazija završena 1876., filozofsko-teološki studij 1880.
Slikarstvo u Rimu kod Lodovica Seitza i Francesca Grandija te u Firenci kod Antonija Ciserija (1883.–1884.).
Akademija likovnih umjetnosti u Münchenu (1888.–1893.); nastavnici Gabriel von Hackl, Ludwig von Löfftz i Alexander von Wagner.
Postignuća
Bakanal (1893.); Srijemski mučenici (1895.–1896.); Splitski sabor 925. godine (1897.); Dolazak Hrvata (1903.); Krunidba Ladislava Napuljskoga (1905.); Zaruke kralja Zvonimira (1907.); Vrijes (1911.).
Sakralni opus: Sv. Franjo klanja se križu (1888.), Sv. Jeronim (1895.), Krštenje Krista (1914.) i druga djela.
Počasno članstvo u JAZU (1919.).
Životna kronologija
17/11/1857 | Rođen u Kuni na Pelješcu.
1868 | Dolazi u samostan Male braće u Dubrovniku.
1874 | Uzima redovničko ime Celestin.
1880 | Završava bogosloviju i zaređen je za svećenika.
1881–1886 | Slikarsko školovanje i boravci u Italiji.
1888–1893 | Studij slikarstva u Münchenu.
1893 | Nastaje Bakanal.
1895 | Počinje pretežno živjeti i raditi u Zagrebu.
1897 | Postaje svjetovni svećenik; slika Splitski sabor.
1908 | Trajnije se vraća na Pelješac.
1912–1914 | Živi i izlaže u Beču.
1919 | Postaje počasni član JAZU.
20/01/1920 | Umire u Sarajevu.
Izdvojeno
Uz Vlaha Bukovca među ključnim slikarima prvoga naraštaja hrvatske moderne.
Pelješki pejzaži s vrijesom, brnistrom i mediteranskim raslinjem.
Autor četiriju povijesnih kompozicija za Zlatnu dvoranu u Opatičkoj 10 u Zagrebu.
Počasni član JAZU od 1919.
Članstva i djelovanje
Samostan Male braće u Dubrovniku – školovanje i redovnički život.
Zagrebačka nadbiskupija – svjetovni svećenik nakon izlaska iz Franjevačkoga reda 1897.
Privatna slikarska škola u Zagrebu.
Društvo hrvatskih umjetnika Medulić – član od osnutka.
JAZU – počasni član od 1919.