Životopis
Petar Stipetić rođen je 24. listopada 1937. u Ogulinu, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Bio je stožerni general i jedan od istaknutih hrvatskih zapovjednika u Domovinskom ratu, a od 2000. do 2002. vodio je Glavni stožer Oružanih snaga Republike Hrvatske. [5]
Vojnu akademiju kopnene vojske završio je 1959., Višu vojnu akademiju 1969., a Ratnu školu 1976. Profesionalnu karijeru započeo je kao zapovjednik inženjerijskog voda u Trebinju. U intervjuu Ivici Đikiću prisjetio se sudjelovanja u radovima na dubrovačkoj zračnoj luci. Od 1981. bio je načelnik inženjerije V. armije, a 1986.–1988. zapovjednik obrane Zagreba. [1][3]
U rujnu 1991. napustio je JNA i pridružio se hrvatskim oružanim snagama. Obnašao je dužnosti zamjenika načelnika Glavnog stožera, zapovjednika sektora slavonskog bojišta u Đakovu i Zbornog područja Zagreb te pomoćnika načelnika Glavnog stožera za borbeni sektor. Prema vlastitom svjedočenju, u početnoj fazi rata obilazio je bojišta i sudjelovao u organiziranju obrane na prostoru od istočne Slavonije do Dubrovnika. [5][3]
Sudjelovao je u planiranju i provedbi operacija Bljesak i Oluja. U završnici Oluje, 8. kolovoza 1995., kao hrvatski predstavnik primio je predaju 21. kordunskog korpusa Srpske vojske Krajine, kojim je zapovijedao pukovnik Čedo Bulat. Predaja je dogovorena na području Gline i Topuskog, a slijedili su predaja naoružanja i organizirano izvlačenje. Taj je događaj postao jedan od prepoznatljivih trenutaka završnice operacije. [1][4]
Načelnik Glavnog stožera OS RH bio je od ožujka 2000. do prosinca 2002. Dosegnuo je čin stožernog generala. Početkom 2003. završio je djelatnu vojnu službu, a 1. veljače imenovan je savjetnikom predsjednika Republike za obranu i vojna pitanja. Savjetničku dužnost obnašao je do ožujka 2005. Za ratni doprinos i službu odlikovan je brojnim hrvatskim odličjima. [1][2]
Preminuo je 14. ožujka 2018. u Zagrebu. Komemoracija i posljednji ispraćaj održani su 20. ožujka, a pokopan je na zagrebačkom Mirogoju uz vojne počasti. [5][2]
Obrazovanje
Osnovna škola i gimnazija u Ogulinu. [5]
Vojna akademija kopnene vojske, 1959.; Viša vojna akademija, 1969.; Ratna škola, 1976. [1]
Postignuća
Odlikovanja uključuju Velered kralja Petra Krešimira IV., Red kneza Domagoja, Red Nikole Šubića Zrinskog, Red bana Jelačića te redove hrvatskog trolista i pletera. Nositelj je Spomenice Domovinskog rata, Spomenice domovinske zahvalnosti i medalja Bljesak i Oluja. Godine dodjele nisu unesene jer ih korišteni pregled ne navodi. [2]
Životna kronologija
24/10/1937 | Rođen u Ogulinu. | [5]
Rujan 1991. | Pristupa hrvatskim oružanim snagama. | [5]
08/08/1995 | Prima predaju 21. kordunskog korpusa. | [4]
2000.–2002. | Načelnik Glavnog stožera OS RH. | [2]
01/02/2003 | Imenovan savjetnikom predsjednika RH za obranu i vojna pitanja. | [2]
14/03/2018 | Preminuo u Zagrebu. | [5]
20/03/2018 | Komemoracija i posljednji ispraćaj u Zagrebu. | [2]
Izdvojeno
Načelnik Glavnog stožera OS RH 2000.–2002. [2]
U Oluji primio predaju 21. kordunskog korpusa 08/08/1995. [4]
Godišnjica rođenja: 24. listopada; godišnjica smrti: 14. ožujka. [5]
Članstva i djelovanje
JNA: načelnik inženjerije V. armije od 1981.; zapovjednik obrane Zagreba 1986.–1988. [1]
ZNG/HV: zamjenik načelnika Glavnog stožera od 1991.; zapovjedne dužnosti na slavonskom bojištu i u Zbornom području Zagreb od 1992.; pomoćnik načelnika za borbeni sektor od 1994. [1]
OS RH: načelnik Glavnog stožera, ožujak 2000. – prosinac 2002. [1]
Ured predsjednika RH: savjetnik za obranu i vojna pitanja, 01/02/2003. – ožujak 2005. [2]