Životopis
Milo Hrnić rođen je 3. veljače 1946. u Dubrovniku. Odrastao je u glazbenoj sredini, a na njegovo rano zanimanje za pjevanje utjecao je polubrat Antun Simatović, povezan s dubrovačkim sastavom Poklisari. Pjevao je još kao školarac i upoznao klapsku tradiciju. Završio je srednju pomorsku školu te nekoliko godina plovio, prije nego što se po povratku u Dubrovnik posvetio glazbi.
Važan korak u njegovoj karijeri bio je nastup na opatijskom festivalu 1970., kada je na poziv Đela Jusića pjevao s Dubrovačkim trubadurima. Interpretacija pjesme Znam da ima jedna staza donijela mu je priznanje međunarodnog žirija. U početcima je nastupao s Plavim kristalima, a potom ostvario dugu suradnju s Libertasom. S tim je sastavom 1975. debitirao na Splitskom festivalu pjesmom Moja Ane broji dane.
Nacionalnu popularnost učvrstio je nizom festivalskih uspjeha. Na Splitskom festivalu pobijedio je pjesmama Vrati se 1982., Dalmacijo, ljubav si vječna 1983. i Dobra večer prijatelji 1987. Njegov snažan tenor i izražajna interpretacija bili su osobito prepoznatljivi u pjesmama o moru, zavičaju, ljubavi i odlascima. Među pjesmama koje je proslavio nalaze se Kome bi šumilo more moje sinje, Požurite konji bijeli, Golubice bijela i Budi noćas mirno more. Tijekom karijere objavio je dvadesetak albuma. Dubrovčani su ga 2004., uz Terezu Kesoviju, proglasili pjevačem stoljeća svojega grada.
Okušao se i u lokalnoj politici. U sazivu Gradskog vijeća Dubrovnika od 2009. do 2013. djelovao je najprije kao član HNS-a i vladajuće koalicije, a nakon izlaska iz stranke kao nezavisni vijećnik. U osvrtima na taj mandat govorio je o potrebi dogovora i odgovornijeg rada za građane.
Sa suprugom Dubravkom, poznatom i kao Duda, imao je sinove Srđana i Antu. Srđan se također bavio glazbom, a njegova smrt 2020. duboko ga je pogodila. Hrnić je i u kasnijim godinama stvarao glazbu te se u kućnom studiju bavio skladanjem, aranžiranjem i produkcijom.
Umro je 16. rujna 2023. u Dubrovniku. Nakon ispraćaja na Boninovu pokopan je 19. rujna na groblju Svetog Trojstva u Petrači u Župi dubrovačkoj. Ostao je upamćen kao jedan od najprepoznatljivijih glasova dubrovačke i dalmatinske zabavne glazbe.
Obrazovanje
Završena srednja pomorska škola; prije profesionalne glazbene karijere plovio kao pomorac.
Postignuća
Splitski festival: Vrati se (1982.), Dalmacijo, ljubav si vječna (1983.), Dobra večer prijatelji (1987.).
Među najpoznatijim izvedbama: Moja Ane broji dane, Kome bi šumilo more moje sinje, Požurite konji bijeli, Golubice bijela, Budi noćas mirno more i Tvoja mati je legla da spava.
Priznanje pjevača stoljeća Dubrovnika, uz Terezu Kesoviju, 2004.
Životna kronologija
- 2. 1946. | Rođen u Dubrovniku.
- | Nastup u Opatiji s Dubrovačkim trubadurima, pjesma Znam da ima jedna staza.
- | Debi s Libertasom na Splitskom festivalu, Moja Ane broji dane.
- | Festivalska pobjeda s pjesmom Vrati se.
- | Festivalska pobjeda s pjesmom Dalmacijo, ljubav si vječna.
- | Festivalska pobjeda s pjesmom Dobra večer prijatelji.
- | Uz Terezu Kesoviju proglašen pjevačem stoljeća Dubrovnika.
2009.–2013. | Mandat u Gradskom vijeću Dubrovnika.
- | Umro 16. rujna u Dubrovniku; pokopan 19. rujna na groblju Svetog Trojstva u Petrači.
Izdvojeno
Pobjede na Splitskom festivalu 1982., 1983. i 1987.
Dugogodišnja suradnja sa sastavom Libertas.
Pjesme Kome bi šumilo more moje sinje, Požurite konji bijeli i Dalmacijo, ljubav si vječna.
Gradski vijećnik Dubrovnika u sazivu 2009.–2013., najprije HNS-a, potom nezavisni.
Članstva i djelovanje
Dubrovački trubaduri — festivalski nastup u Opatiji 1970.
Plavi kristali — rani glazbeni nastupi.
Libertas — dugogodišnji prateći sastav.
Gradsko vijeće Grada Dubrovnika — vijećnik, 2009.–2013.; HNS, potom nezavisni.
Funkcije i mandati (1)
Vijećnik / vijećnica
Grad Dubrovnik