Preskoči na sadržaj
Projekt Tezoro · Dubrovački dnevnikŽivotopisi · funkcije · priče
ljudiDUBROVNIKAPrijava
Svi ljudi/Ivo Vojnović
Književnik, dramatičar i dramaturg

Ivo
Vojnović

9. 10. 1857. — 30. 8. 1929.

Književnik hrvatske moderne koji je dramama Ekvinocij i Dubrovačka trilogija trajno obilježio književnu i kazališnu sliku Dubrovnika. Njegovo stvaralaštvo povezuje dubrovački govor, obiteljsku memoriju i propadanje staroga društvenog poretka.

Pročitajte životopis ↓
IV

ŽIVOT, RAD I TRAG

Životopis

Ivo Vojnović rođen je 9. listopada 1857. u Dubrovniku, u obitelji pravnika i političara Konstantina Vojnovića i Marije Giuseppine Serragli. Njegov brat bio je Lujo Vojnović. Školovao se u Splitu i Zagrebu, gdje je maturirao 1875. i završio pravo 1879. Profesionalni put započeo je u sudbenoj službi, a zatim radio u upravi u više hrvatskih gradova. U Dubrovniku je službovao od 1891. do 1898.; dio službeničke karijere proveo je u Zadru i Supetru na Braču.

Književnu djelatnost započeo je kulturnim i kazališnim prilozima. Pripovijetku Geranium objavio mu je August Šenoa u Viencu 1880. Slijedile su novele Perom i olovkom i roman Ksanta. Već se u toj prozi usmjeravao na unutarnji život likova, približavajući hrvatsku književnost modernim europskim postupcima. Pisao je i poeziju; posebno se izdvajaju Lapadski soneti, povezani s dubrovačkim krajolikom, prolaznošću i sjećanjem.

Najveći je odjek postigao kao dramatičar. Nakon komedije Psyche, praizvedene 1890., Ekvinocij iz 1895. donio je snažnu dramu majčinske žrtve, društvenih razlika i odlazaka preko mora. Dubrovačka trilogija, sastavljena od dijelova Allons enfants!, Suton i Na taraci, prati nestanak Republike i postupno urušavanje svijeta dubrovačke vlastele. Knjižno je objavljena 1902., a kao cjelina izvedena 1903. Dubrovački govor i prostori u tim djelima postaju nositelji povijesne i emocionalne memorije grada.

Od 1907. do 1911. radio je kao dramaturg Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, a potom živio kao profesionalni književnik. Među kasnijim djelima ističu se Gospođa sa suncokretom i Maškarate ispod kuplja. Na početku Prvoga svjetskog rata uhićen je u Dubrovniku i zatvoren u Šibeniku. Zbog bolesti premješten je u zagrebačku bolnicu. Nakon rata boravio je u Francuskoj, a od 1922. do 1928. ponovno u Dubrovniku, u hotelu Petka u Gružu.

Umro je 30. kolovoza 1929. u Beogradu. Posmrtni ostatci preneseni su u Dubrovnik i položeni u obiteljsku grobnicu na Mihajlu. Njegove drame ostale su trajno prisutne na hrvatskim pozornicama, osobito na Dubrovačkim ljetnim igrama, kao jedno od središnjih književnih tumačenja dubrovačke povijesti i identiteta.

Obrazovanje

Klasična gimnazija u Splitu i Zagrebu; matura 1875.
Studij prava u Zagrebu, završen 1879.

Postignuća

Geranium (1880.)
Perom i olovkom (1884.)
Ksanta (1886.)
Psyche (1889.; praizvedba 1890.)
Ekvinocij (1895.)
Dubrovačka trilogija (1902.; cjelovita praizvedba 1903.)
Smrt majke Jugovića (1907.)
Gospođa sa suncokretom (1912.)
Lazarevo vaskresenje (1913.)
Akordi (1917.)
Maškarate ispod kuplja (1922.)
Prolog nenapisane drame (1929.)

Životna kronologija

  1. | Rođen u Dubrovniku.
  2. | Završio studij prava u Zagrebu.
  3. | U Viencu objavljen Geranium.
  4. | Praizvedba Ekvinocija u Zagrebu.
  5. | Knjižno izdanje Dubrovačke trilogije.
  6. | Praizvedba cijele Dubrovačke trilogije pod naslovom Suton.

1907.–1911. | Dramaturg HNK-a u Zagrebu.

  1. | Uhićen i zatvoren u Šibeniku.

1922.–1928. | Boravi u Dubrovniku, u hotelu Petka.

  1. | Umro u Beogradu; pokopan na Mihajlu u Dubrovniku.

Izdvojeno

Autor Ekvinocija i Dubrovačke trilogije.
Dramaturg Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu od 1907. do 1911.
Njegova djela zauzimaju važno mjesto u repertoaru Dubrovačkih ljetnih igara.

Članstva i djelovanje

Sudbena i upravna služba u Zagrebu, Križevcima, Zadru, Dubrovniku i Supetru.
Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu — dramaturg, 1907.–1911.
Od 1911. profesionalni književnik.